Pojam Drugog i njegov značaj

"Levinas polazi od neuspeha V Kartezijanske meditacije: transcendentalno "isto" ne može da obrazuje pojam drugog kao "drugo"."Ja" ostaje zatvoreno u svom domenu konstituisanosti,kao što je moje "ja"zatvoreno u domenu iskustva,to jest uživanja svog bića i imanja.Drugi je svoje "drugo".Medjutim,potrebna je ta konačnost,empirijska i transcendentalna, da bi drugi bio "drugo",to jest "čudo"(1961. )...Drugi,dakle,može samo da se dogodi mome "ja",kao otkriće,kada provali u mene.Ako smisao pripada dijalektici "sebstva",zbivanje drugog je tu odsustvo smisla.Kako drugi uopšte može da se pojavi?Moje "ja" nije sebi dovoljno da to razume.Ono je u iskušenju da ga sazna putem znanja.Medjutim,drugi najavljuje nedovoljnost znanja, jedan eksterioritet koji nema svoj razlog u mom"ja".Drugi ne najavljuje nikakav smisao,on je objava, to jest odsustvo smisla."Glasnik je glas".(Žan-Fransoa Liotar,"Raskol").
Pojam Drugog (Drugosti) je nesumnjivo jedan od centralnih pojmova u filosofiji Emanuela Levinasa.Njegov značaj vidim u jednom specifičnom,levinasovskom prilazu (koji verovatno koreni u rabinističkoj religijskoj misli) koji filosofiju čini pogodnim sredstvom za objašnjenje nekih religijskih istina i uvida pa skoro da joj otvara put povratka ka davno izgubljenom statusu sluškinje teologije.Navešću još jedan odlomak na engleskom koji se ne bavi toliko pojmom Drugog ali mislim da uspešno odslikava filosofski napor E.Levinasa:
"Levinas's philosophy has been called ethics.If ethics means rationalist self-legislation and freedom (deontology), the calculation of happiness (utilitarism), or the cultivation of virtues (virtue ethics),then Levinas's philosophy is not an ethics.Levinas claimed,in l961, that he was developing a "first philosophy". This first philosophy is neither traditional logic nor methaphysics,however.It is an interpretive phenomenological description of the rise and repetition of the face-to-face encounter,or the intersubjective relation at its precognitive core; viz.,being called by another and responding to that other.If precognitive experience,that is, human sensibility,can be characterized conceptually,then it must be described in what is most characteristic to it: a continuum of sensibility and affectivity, in other words, sentience and emotion in their interconnection."(SEP"entry" for E.L.)