Levinas on Religion

"The breach of totality is not an operation of thought,obtained by a simple distinguishing of terms that evoke one another or at least like up opposite one another.The void that breaks the totality can be maintained against an inevitably totalizing and synoptic thought only if thought finds itself faced with an other refractory to categories.Rather than constituting a total with this other as with an object,thought consists in speaking.We propose to call "religion" the bond that is established between the same and the other without constituting a totality"/see post from 27.07.'10./
I to je (otprilike) Levinas.Filosofija koja izrasta iz konfrontacije sa fenomenologijom M.Hajdegera i E.Huserla ali koja ne cilja na to da objasni totalitet,suštinu svega postojećeg, da se bavi ontologijom.Levinasov cilj je da postavi etiku ("jednu etiku bez etike"- kako je govorio Ž.Derida) na mesto "prve filosofije".Onostrane stvari se otvaraju u odnosu prema Drugom,u našoj pasivnosti,u našem neznanju koje Drugog mora poštovati daleko više nego što je to uobičajeno i normalno.Gledati (i videti) u Drugom (skoro) Boga a sebe zanemariti "do bola". To bi,po Levinasu,bila odgovornost za Drugog u kojoj se uvek manifestuje trag transcendencije.(Možda sam sve ovo grubo rekao,a možda i pogrešno, ali želeo sam da ceo problem malo pojednostavim zbog skučenosti prostora ali i neke sparine koja me već danima prilično "smara" u stanu).